Sv. Terezija Avilska - zaštitnica samostana sestara karmelićanki u Gabela Polju
Dana 15. listopada Crkva časti sv. Tereziju Avilsku, prvu ženu naučiteljicu, mističarku, reformatoricu karmelićanki, zaštitnicu bolesnika, izrađivača čipki, Španjolske, grada Požege…
Terezija Avilska, obično zvana Velika, ili Terezija od Isusa, rođena je 28. ožujka 1515. u Gotarrenduri kod Ávile, u španjolskoj pokrajini Castilli, a ime koje su joj dali po rođenju bilo je Teresa Sánchez de Cepeda y Ahumada. Prema vlastitom svjedočanstvu, roditelji su joj bili bogobojazni ljudi, koji su svoju mnogobrojnu djecu (devet dječaka i četiri djevojčice) nastojali odgajati tako da upiju životne i kršćanske vrijednosti. Tako je i Terezija rasla u bogobojaznosti i iznimnom zanimanju za sve što je bilo duhovno, ali je jednako uživala i u sasvim svjetovnim stvarima, koje su je, kako je kasnije ocijenila, udaljavale od Boga.
Čitala je još kao mala životopise svetaca i viteške romane, koji su joj razbuktavali maštu pa je nerijetko i sama poželjela učiniti nešto izrazito junački. Štoviše, jednom je prilikom improvizirala svoj bijeg od kuće, kako bi na takav način sama postala mučenica, a onda i svetica. Bilo joj je tada manje od 9 godina.
Kada je imala 12 godina, umrla joj je majka, te se od tada još više otvara religioznom iskustvu, moleći Majku Božju da joj ona bude majka i prati ju kamo god ide. Raste i sazrijeva u vjeri, a poseban su joj poticaj u tome bile duhovne knjige koje je čitala kao učenica u avilskoj školi, gdje su joj učiteljice bile augustinke. Ipak, uživa i u svjetovnoj literaturi i u tom smislu njezina duhovnost ostaje relativno površna.
Sa svojih 20 godina, odnosno 1535. god. ulazi u karmelićanski samostan Utjelovljenja u Ávili. Međutim, tri godine po ulasku u samostan toliko se teško razboljela da je naredne četiri godine ležala u komi, gotovo kao mrtva, a potom joj 1543. god. umire otac, dok su njezina braća, jedan za drugim, emigrirali u Ameriku, a sve je to itekako ostavilo traga na njezina kasnija promišljanja.
Unatoč objektivno teškom životnom putu i krhkom zdravlju, bila je vrlo snažnog karaktera, čvrste volje i radosna duha. Sama je svoj život doživljavala kao trajnu borbu sa svojim slabostima, odnosno nije se u potpunosti predavala redovničkom životu i Božjoj ljubavi, nego je svemu više pristupala formalistički. Sve dok jednom prilikom nije pronađen jedan kip teško izranjenog Krista, koji ju je toliko dojmio da se od tada njezin duhovni život potpuno promijenio.
Željna da tu duhovnost i predanje Bogu prenese i na druge, odlučila je obnoviti karmelićanski red, pa je tako, uz potporu biskupa grada, osnovala u Ávili 1562. god. prvi reformirani karmel, a potom je u narednim godinama osnovala i druge. Među njima se posebno ističe onaj bosonogih karmelićana, kojega je 1568. god., zajedno sa svetim Ivanom od Križa, utemeljila u mjestu Duruelu, nedaleko od Ávile, a koji će biti poticaj za nove slične karmele, te će uskoro biti organizirana i priznata provincija bosonogih karmelićanki.
Dijeleći sličnu želju za obnovom, nadahnutom reformama Tridentskoga sabora, zajedno je sa svetim Ivanom od Križa neumorno radila na osnivanju novih karmela, te ju je u takvim nastojanjima zatekla i smrt. Kad se, naime, nakon što je osnovala karmel u Burgosu, vraćala u Ávilu, umrla je u Albi de Tormesu, nedaleko od Salamance, u noći s 14. na 15. listopada 1582. god. Papa Pavao V. proglasio ju je blaženom 1614. god., svetom ju je proglasio papa Grgur XV. 1622. god., a crkvenom naučiteljicom papa Pavao VI. 1970. god. Spomendan joj se slavi na dan njezine smrti – 15. listopada.
Iako nije imala akademsku naobrazbu, nego je sama proučavala crkvene teološke i duhovne spise, njezina se djela, ponajviše opisi vlastite duhovnosti, mističnih doživljaja Božje ljubavi i askeze, procjenjuju iznimno vrijednima i poticajnima. U tom smislu se posebno ističe autobiografsko djelo Knjiga života, opomene i savjeti karmelićankama novakinjama sažeti u knjizi Put k savršenosti, najpoznatije njezino mistično djelo Zamak duše (Unutarnji dvorac), te Knjiga osnutaka, u kojoj progovara o novoosnovanoj zajednici bosonogih karmelićanki. Svojim je djelima, služeći se obilato alegorijama i pučkim slikama, pokazala iznimnu duhovnu i poticajnu snagu, a istovremeno i umjetničko-književnu vrijednost.
Štuje se kao zaštitnica Španjolske, bolesnika, djece bez roditelja, čipkara, redovnika i ljudi koje ismijavaju zbog njihove vjere.
Blažena Marija Terezija od Svetog Josipa
Bl. Marija Terezija od sv. Josipa, krsnim imenom Anna-Maria Tauscher van den Bosch, rodila se 19. lipnja 1855. godine u njemačkom gradiću Sandowu kraj Frankfurta na Odri. Bila je najstarija od osmero djece, a pripadala je evangeličkoj obitelji. Otac joj je bio pastor, a njegova crkvena služba obilježila je i život obitelji. Odgajana u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima, Ana-Marija već kao djevojčica postaje mali Božji apostol i navjestiteljica vjere svojim vršnjacima. Zajedno s majkom okuplja djecu na biblijsku grupu u njihovom domu te joj pomaže u služenju siromasima i prikupljanju pomoći za misionare.
Nakon majčine smrti, u svojoj 19-oj godini, Ana-Marija preuzima brigu za obitelj i nastavlja sa karitativnim radom. Kao mlada djevojka bila je istinska tražiteljica smisla života i punine vjere. Produbljivala je svoju vjeru i odnos s Bogom kroz svakodnevnu molitvu i čitanje Svetog pisma. Tražila je svoj životni put na kojem će moći najbolje služiti Bogu. U želji da mu dokaže svoju ljubav zaposlila se u Kölnu kao voditeljica psihijatrijske bolnice. Tamo je kroz susrete s katolicima upoznala katoličku vjeru te u svojoj 33-oj godini, 30. listopada 1888. ulazi u puno zajedništvo s Katoličkom crkvom. Tada započinje novo poglavlje njena života u nerazumijevanju i odbačenosti od strane obitelji i prijatelja, bez posla i krova nad glavom. Kao beskućnicu primaju je redovnice u jedan samostan gdje provodi dane u radu, molitvi i traženju volje Božje za svoj život. Svoje slobodno vrijeme i skromni prihod daruje za pomoć siromasima. Njena povezanost s Kristovim Srcem koje postaje središte njene duhovnosti, postaje sve snažnija.
Odlučujuću ulogu u tom razdoblju njezina života odigrala je sv. Terezija Avilska. Čitajući njenu knjigu „Moj život“ Ana-Marija se oduševila životom u Karmelu te je sv. Majku Tereziju odabrala za svoj uzor i duhovnu Majku. Govorila je: “Karmel i samo Karmel! Tamo sam morala ići. Ta poniznost, ta ljubav prema Bogu! Sveta Terezija je postigla cilj za kojim sam težila.” No, nadahnuto nadodaje: “Zašto je ne bih smjela slijediti bez stroge klauzure?! Vrijeme se mijenja, ali duh, ljubav i revnost u radu za spas duša ostaje uvijek ista. Naime, u njoj je sve više sazrijevala misao da osnuje novu redovničku zajednicu u kojoj bi povezala duhovnost Karmela sv. Terezije Avilske s djelima milosrđa prema siromasima. Od djetinjstva ju je pratio san o domu za beskućnike, a ubrzo se počeo i ostvarivati kroz njezinu brigu za napuštenu djecu, često u novinama ponuđenu na prodaju. U Berlinu je 1891. godine otvorila malo prihvatilište za djecu i tako postavila temelj Karmelu Božanskog Srca Isusova. Tom plemenitom radu pridružuju se uskoro mnoge djevojke i tako nastaje nova Družba pripojena Redu bosonogih karmelićana kao samostalni ogranak. Ana-Marija uzima redovničko ime Marija Terezija od sv. Josipa, a svoj Karmel posvećuje Božanskom Srcu Isusovu jer u srcu Crkve želi živjeti molitvu, zadovoljštinu i djelotvornu ljubav. Njezina je misao i životni program: „O da mogu trpjeti, raditi i žrtvovati se za svetu Crkvu, za spas duša, za proširenje Kraljevstva Božjega na zemlji.“ Vrijeme je to industrijske revolucije i radničkog pitanja. Uočavajući potrebe ljudi, sestre su se posvetile odgoju siromašne ili ostavljene djece, brizi za stare i nemoćne. Odlaskom u kućne misije dolaze do duhovno i materijalno zapuštenih radničkih obitelji, nastoje im pomoći i potaknuti ih na vjerski i sakramentalni život.
Već za života Utemeljiteljice Karmel BSI proširio se po Europi i Američkom kontinentu: od Njemačke, preko Češke, Nizozemske, Engleske, Švicarske, Italije, Mađarske, Hrvatske i do Amerike. Upravo u Americi se Utemeljiteljica susrela s djecom i obiteljima hrvatskih iseljenika od kojih je došla inicijativa za dolazak sestara u Hrvatsku. U dogovoru s nadbiskupom Antunom Bauerom, sestre dolaze u Hrvatsku iz Beča 1917. godine, najprije privremeno na zagrebački Ksaver, a zatim u Hrvatski Leskovac kraj Zagreba. Marija Terezija od sv. Josipa je s puno interesa pratila prve korake novog osnutka u Hrvatskoj te je nakon povratka iz Amerike 1920. godine i sama posjetila Hrvatski Leskovac.
Kroz tolika putovanja i osnutke samostana i domova otkrivamo njezinu veliku revnost i ljubav za Boga, apostolski žar i nasljedovanje Isusa Krista koji je prošao zemljom čineći dobro. To je karizma Karmela BSI: kontemplativni i misijski duh Karmela spojiti s apostolatom i konkretnom brigom za čovjeka u duhovnoj ili materijalnoj potrebi.
Marija Terezija je živjela u potpunoj predanosti Božjoj ljubavi i službi ljudima. Ona je bila redovnica u punom smislu riječi: redovnica navezana na Boga, na Krista, koja se dala voditi – nadahnuti od Duha Svetoga da bude svima sve. Zahvaljujemo Bogu za tako dragocjen život.
Majka Marija Terezija, umrla je 20. rujna 1938. god. u Sittardu u Nizozemskoj, gdje se i danas nalazi generalna kuća Karmela BSI i grob Utemeljiteljice. Kako je glas o svetačkom životu Marije Terezije dopirao sve dalje, raslo je i pouzdanje u njezin zagovor. Uz brojna uslišanja osoba u različitim potrebama koje su se utjecale u njen zagovor, čudo ozdravljenja je okrunilo njen postupak za proglašenje blaženom. Po nalogu pape Benedikta XVI. beatifikacija Utemeljiteljice se dogodila 13. svibnja 2006. g. u katedrali u Roermondu (Nizozemska) preko kardinala Adrianus Simonisa. Liturgijski blagdan bl. Marije Terezije Tauscher slavi se 30. listopada.
Možete biti ponosne na svoju Utemeljiteljicu, za koju mogu izreći sud ovim riječima: vrijedna je da je sv. Crkva uzdigne na čast oltara radi njezinih izvanrednih kreposti, i držim da će sv. Crkva, vođena Duhom Svetim, to jednoga dana doista i učiniti… Napose me dirnula njezina velika ljubav prema sv. Crkvi, za koju je čitav život tako divno radila i za koju je bila spremna žrtvovati i svoj život…
Majka Marija Terezija od sv. Josipa možda je mnogima nepoznata. A ipak se čini da je kao utemeljiteljica reda i nasljednica sv. Terezije Avilske jedna od najvećih i najčudesnijih žena ovoga stoljeća.
Nakon dovršetka postupka za beatifikaciju koji se sastojao od temeljitog ispitivanja kreposnog života i djela M. Terezije Tauscher te čudesnog ozdravljenja po njenom zagovoru gospođe Pieters-Maas iz Heerlena (Nizozemska), po odredbi pape Benedikta XVI. ona je proglašena blaženom. Proglašenje se zbilo 13. svibnja 2006. u katedralnoj crkvi u Roermondu, u čiju dijacezu pripada grad Sittard u kojem se nalazi Kuća Matica Družbe te Utemeljiteljičin grob. Misu beatifikacije predvodio je kardinal Adrianus Simonis, nadbiskup Utrechta i predsjednik Biskupske konferencije Nizozemske, uz koncelebraciju nadbiskupa Kölna kardinala Joachima Meisnera, domaćeg biskupa Fransa Wiertza, još šest biskupa, oko 70 svećenika, Utemeljiteljičinih duhovnih kćeri koje su za tu prigodu došle iz različitih krajeva svijeta, te štovatelja blaženice.